Možda osjećate da ste zapeli.
Možda se uvijek nanovo nalazite u sličnim odnosima, unutarnjim sukobima ili situacijama koje vas iscrpljuju.
Psihoterapija može biti prostor u kojem zastajete, usporavate i osluškujete što se događa u vama, bez pritiska da odmah sve znate, objasnite ili promijenite. Prostor u kojem polako otkrivate što vam je uistinu potrebno.
Nekom vrstom terapijskog rada bavim se već desetljećima, počevši od ranih devedesetih
kada sam vodila radionice nenasilnog rješavanja sukoba, medijacije i osnaživanja žena.
Moja formalna edukacija iz integrativne tjelesno orijentirane psihoterapije, koja je
uključivala i intenzivnu osobnu psihoterapiju, prirodno se nadovezala na sva moja
prethodna iskustva u radu s ljudima.
Vjerujem da nam psihoterapija koja ostaje isključivo na razini razgovora može
pomoći da shvatimo problem, ali često nije dovoljna za stvarnu promjenu. Upravo zato
koristim pristup tjelesno orijentirane psihoterapije, koji uključuje osvještavanje tijela,
daha i pokreta, osobito ondje gdje riječi još nisu dovoljne.
U svom radu koristim i terapijsko pisanje, rad s asocijativnim kartama, vještine
medijacije i nenasilne komunikacije prema modelu Marshalla B. Rosenberga, te elemente
joge kao certificirana Vinyasa Yoga instruktorica.
Uz psihoterapijski rad, pišem poeziju i prozu. Autorica sam više knjiga, među njima
i #otvoreniprozor, hibridne knjige kratkih zapisa i pjesničke proze u kojoj se
povremeno dotičem i tema bliskih psihoterapijskom radu: tijela, promjene, ranjivosti
i odnosa prema sebi.
Obrazovanje i profesionalna pripadnost
◦Diploma filozofije i opće lingvistike, Filozofski fakultet u Zagrebu
◦Magistrica političkih znanosti, Sveučilište Massachusetts (Amherst, SAD)
◦Program osobnog razvoja i terapeutski trening tjelesno orijentirane psihoterapije, Centar za integrativni razvoj (CIR)
◦Propedeutika psihoterapije, Bernays Akademija, Zagreb
◦Članica Hrvatske komore psihoterapeuta
Jezici terapije: hrvatski, engleski
Prostor · Petrova ulica 2, Zagreb
Pristup
Kako radim
◯
Tijelo kao polazište
Tjelesno orijentirana psihoterapija ne ostaje samo na razini razgovora i razmišljanja.
Uključuje tijelo, dah i pokret, osobito ondje gdje se suočavamo s emocijama koje smo
potisnuli, onima za koje još nemamo riječi.
◯
Puna prisutnost
U terapijskom radu važno mi je da budete doživljeni ozbiljno i pažljivo.
Pratim ono što govorite, ali i ono što se javlja mimo riječi: promjene u
dahu, držanju, izrazu lica i tišini. Moja je uloga da budem potpuno
prisutna i da zajedno s vama ostanem uz ono što se u susretu počinje otvarati.
◯
Pisanje i tijelo
U radionicama povezujem rad s tijelom i pisanje. Pokret, dah i pažnja
prema tijelu pomažu nam da primijetimo što se u nama događa, a pisanje
daje oblik onome što se počelo javljati: osjećaju, slici, sjećanju, misli ili
potrebi.
Usluge
S čime mogu pomoći
Individualna psihoterapija
Individualni susreti za osobe koje traže podršku u osobnom razvoju, nošenju
s teškim emocijama, procesu žalovanja ili suočavanju s izazovnim životnim
promjenama. Terapija se odvija u Zagrebu (Petrova ulica 2) ili online,
na hrvatskom ili engleskom jeziku.
Radionice terapijskog pisanja
Grupni susreti na kojima povezujemo tjelesno orijentiranu psihoterapiju i
pisanje. Format se prilagođava interesima i broju sudionica i sudionika.
Za dodatne informacije slobodno se javite.
Primarna područja rada
Osobni razvoj i samoaktualizacijaGubitak i žalovanjeStres i burnoutTeške emocijeNisko samopouzdanjeŽivotne promjeneDepresijaTjeskoba i panični napadiTraume i PTSPProblemi u odnosimaSram i krivnjaKriza identiteta
Pitanja
Često postavljana pitanja
Kako da znam je li terapija za mene?
Ako već neko vrijeme osjećate da ste zapeli, da se nešto uporno ponavlja ili da više ne želite sami nositi ono što vam je teško, terapija može biti dobar korak. Ne morate unaprijed znati točno što vam je ni kako to reći. Ponekad je dovoljno da osjećate da vam treba prostor u kojem možete zastati i malo jasnije vidjeti što se s vama događa.
Kako izgleda prvi susret?
Prvi susret prilika je da se upoznamo i da mi kažete što vas dovodi na terapiju. Razgovarat ćemo o onome što vam je trenutno teško, što biste željeli bolje razumjeti i što očekujete od terapije. To je ujedno i prilika da osjetite odgovara li vam moj način rada.
Koliko traje jedan susret i koliko često se održava?
Susret uživo traje 60 minuta, a online susret 50 minuta. U početku se najčešće viđamo jednom tjedno, kako bismo uspostavili kontinuitet i osjećaj sigurnosti u procesu. Kasnije se ritam susreta može prilagoditi vašim potrebama i mogućnostima.
Koliko košta terapija?
Individualna psihoterapija uživo (60 minuta): 60 EUR
Cijene radionica i grupnih programa ovise o formatu i trajanju.
Kako se vrši plaćanje?
Plaćanje je moguće gotovinom nakon susreta ili uplatom na račun, prema dogovoru.
Za online susrete rezervirane putem platforme Exedra, način plaćanja i uvjeti definirani su na njihovim stranicama.
Što ako trebam otkazati termin?
Termin je moguće otkazati bez naknade najkasnije 48 sati prije dogovorenog susreta. U suprotnom se termin naplaćuje u punom iznosu.
Što znači tjelesno orijentirana psihoterapija?
Tjelesno orijentirana psihoterapija polazi od toga da se naša iskustva i emocije ne izražavaju samo kroz misli i riječi, nego i kroz tijelo. U radu zato obraćamo pozornost i na dah, napetost, držanje, pokret i tjelesne senzacije. Ne ostajemo samo na razini razgovora, nego polako uključujemo i ono što tijelo već zna.
Znači li to da u radu koristite dodir?
Ne nužno. U tjelesno orijentiranoj psihoterapiji rad s tijelom ne znači automatski i fizički dodir. Dodir dolazi u obzir samo uz vaš izričit pristanak i samo ako procijenimo da bi vam to u nekom trenutku moglo biti podržavajuće. Ako vam to nije ugodno, radimo bez dodira, kroz razgovor, svjesnost o tijelu i usmjeravanje pažnje.
Je li ono o čemu razgovaramo povjerljivo?
Da. Kao članica Hrvatske komore psihoterapeuta obvezana sam etičkim kodeksom i pravilom povjerljivosti. Sve što podijelite ostaje u sigurnom prostoru terapijskog susreta, osim u iznimnim situacijama propisanima pravilima struke i zakonom.
Što znači da ste savjetodavna terapeutkinja?
Savjetodavna terapeutkinja ovlaštena je za obavljanje djelatnosti psihoterapije. Razlika između psihoterapeutkinje i savjetodavne terapeutkinje ponajprije je u obrazovnom putu. Prema Zakonu o djelatnosti psihoterapije, za samostalan rad obje moraju biti upisane u odgovarajući imenik Hrvatske komore psihoterapeuta i imati odobrenje za rad.
Što je terapijsko pisanje?
To je način da pisanjem priđemo malo bliže vlastitom iskustvu. Nije riječ o književnoj vještini ni o tome da tekst treba biti "dobar", nego o pisanju kao alatu za istraživanje, izražavanje i bolje razumijevanje onoga što se u nama događa.
Praksa
Razmišljanja i razgovori
ZapisTravanj 2026.
Uzemljenje
Nedavno sam hodala bosa svježe pokošenom livadom.
Na balkonu sam zasijala polje graška. Nije veće od jednog tanjura, ni zemlje nema
više od dva prsta, ali nema veze: polje je, grašak je niknuo, pušta korijenje i raste.
Uzemljenje je dosta važno. Kad je riječ o munjama, gromobranima i električnoj mreži,
ali i kad je riječ o nama ljudima.
To je sposobnost da osjetim svoje noge i stopala, težinu tijela i kontakt s podlogom.
Da budem svjesna granica svog tijela. Stvarnosti. Ispred, iza i mimo ekrana.
Uzemljenost ne donosi nužno smirenje. Ali kad čvrsto stojim nogama na tlu, prisutnija
sam, više sam u dodiru s onim što jest. A onda odatle lakše krećem prema onome što
tek može biti.
U terapijskom radu taj mi je pojam važan jer povezuje tijelo, osjećaj oslonca i odnos.
Netko tko je "previsoko u glavi", ubrzan, preplavljen ili odsječen od tijela često
najprije treba iskustvo tla pod nogama, a ne duboko tumačenje.
Iz prakse2026.
Rad s asocijativnim kartama: rijeka koju nosimo u sebi
Plivati sam naučila u rijeci. Na Krki.
Sela mojih roditelja smještena su na samom rubu Nacionalnog parka Krka, pod Prominom.
Svaki put kad u svojoj psihoterapijskoj praksi posegnem za kartama na kojima su
naslikane rijeke, sjetim se tih dana.
Početkom sedamdesetih godina, prije gotovo pola stoljeća, cijela skupina mlađih
ljudi koji su odselili u veće gradove, najčešće u Zagreb ili Split, spuštala se
svakog dana u kanjon Krke i tamo, zajedno sa svojom djecom, provodila ljeta.
U to vrijeme bila sam dijete. Moji roditelji bili su još u ranim tridesetima.
Djetinjstvo uvijek ostaje s nama. Ti su prizori u sjećanju nerijetko življi nego godina koja je tek prošla.
Asocijativne karte koristim kad naiđemo na nešto teško izgovorivo. Kad osoba s kojom
radim još nije spremna, pokretom ili osvještavanjem tijela (a kamoli riječju), otvoriti
taj unutarnji prostor.
Ponekad slika s karte samo dotakne neko tamno mjesto i ostavi ga tamo gdje jest,
neizgovoreno i neizgovorivo. Ponekad ga, makar na trenutak, osvijetli.
Karte koje koristim dio su seta The River. Na njima su slike rijeka koje se
mogu povezivati, slagati, premještati, naprosto promatrati. Koristim ih u individualnom
i u grupnom radu.
Asocijativne karte projektivni su alat. Nisu karte za proricanje sudbine.
Uvijek naglasim da je konstelacija karata koju osoba izvuče, i sve što u njoj vidi,
trenutna. Da se može promijeniti. Da se već i mijenja.
Zapis2026.
Mala plava knjiga
Ponekad mi se čini da sam sve što trebam znati o psihoterapiji naučila još u
vrijeme studija. Nisam studirala psihologiju, nego filozofiju i opću lingvistiku.
Mislim na to da sam sve što trebam znati o psihoterapiji naučila iz knjige
Budite sebi psihoterapeut.
Bila je to mala plava knjiga u izdanju beogradskog Nolita. Zahvaljujući toj
knjizi u mekom uvezu, originalnog naslova You're in Charge, autorice
Dženet Rejnvoter (Rainwater, kišnica), preživjela sam studentsku anksioznost
i pokoju rubno depresivnu epizodu.
Vodila me prema samorazumijevanju i prihvaćanju vlastitih ograničenja. Pokazala
mi je da nisam jedina sa svojim strahovima, sumnjama i nesigurnostima.
U okviru filozofije učili smo o spoznaji, samospoznaji, o svijesti i samosvijesti,
o smislu i značenju. Ali nekako mi je u sjećanju ostalo da se među studentima
filozofije ideja o tome da bi filozofija doista mogla biti lijek za dušu nije baš
smatrala ozbiljnom.
Vremena su prošla, sjećanjima tko da vjeruje, moguće je da naprosto ne pamtim dobro.
Ali tu malu knjigu pamtim. Pamtim je zato što je nudila vrlo konkretne načine
samospoznaje. Nije ostajala na velikim riječima, nego me vraćala u ovdje i sada.
Čak i u tijelo.
Razgovor o integrativnoj tjelesnoj psihoterapiji: kako se razlikuje od klasičnih
pristupa, važnost prisutnosti i disanja, pisanje kao tjelesni i meditativni proces,
te kako pronaći pravog terapeuta.
Ako razmišljate o početku terapije, možete mi se javiti kratkom porukom.
Dovoljno je da napišete nekoliko rečenica o tome što vas dovodi.
Odgovaram u roku 2 radna dana.
